Couchsurfing

Zajednica koju često pominjem nažalost nije nikakva sekta niti tajnovita organizacija sa još tajnovitijim ritualima. To je jednostavno couchsurfing zajednica. Fantastična stvar. LJudi iz cijelog svijeta, željni avantura, putovanja, upoznavanja novih ljudi, kultura, mjesta i običaja čine ovu izvanrednu zajednicu. U Banjaluci, nažalost, postoji veoma malo aktivnih članova couchsurfing zajednice.

Prvi put

Sve je počelo kada sam odlučio da putujem u Pariz. Pariz je skup. Smještaj u Parizu jednostavno ne mogu da si priuštim. Mogu, ali po koju cijenu!? Da ne putujem narednih godinu dana? Zaboravi! Otvorio sam profil na couchsurfing – u i pisao ljudima. S obzirom da nisam imao nikakve reference, upustio sam se u slanje zahtjeva pola godine prije planiranog dolaska. U mnoštvu ljudi koji su mi odgovorili, izdvojila se ona.

 

Eloise

Objasnio sam joj kako stvari stoje i rekla je da će razmisliti. Trenutno je ionako u Istanbulu i dolazi u Pariz takođe nekada u junu. Javio sam se ranije da bih joj dao vremena da me upozna i ustanovi da nisam tamo neki manijak. Mislim, jesam, ali dobronamjeran, fini manijak. Ona ima mnogo iskustva u ovakvom načinu putovanja. Kliknuli smo odmah. 3 godine nakon toga i dalje smo prijatelji. Dobri prijatelji. Dolazi kod mene par puta godišnje, ja idem kod nje, znamo si prijatelje i porodice. Sljedeće godine, ako sve bude ok. palimo u Azerbejdžan zajedno.

Eli je haos. Ima 23 godine i proputovala je značajan dio planete. Rentgenski snimak njene lobanje je možda najzabavnija stvar koju sam ikad vidio. Imala je nesreću i cijela lobanja joj je uvezana šrafovima, maticama, čeličnim mostovima i spojnicama. Uprkos tome, ima jako lijepo lice. Generalno, lijepa je žena. Posjeduje takođe i fotografsko pamćenje. Nakon 3 godine me pita da li moj mali brat od ujaka, koga je vidjela jednom na 5 minuta, još uvijek ima onu curu koja se zove Nina. Damn. Kad je pitam kako je to uopšte moguće, ona kaže da pojma nema i da vrlo često koristi tu svoju vještinu to freak people out.

 

Hiperinteligentna, obrazovana žena. Već je prilično visoko pozicionirana u diplomatiji za svoje godine. Inače Kineskinja u slobodno vrijeme. Tu sam sitnicu saznao nakon par mjeseci druženja. Iako su njeni nerealno imućni (zaista nerealno), ona si već godinama sve plaća sama i živi prilično skromno. Čak krpi sopstvene čarape. To me šokiralo i oduševilo. Eli draga, mi smo imali rat i gotovo da nismo imali šta jesti, ali čarape nismo krpili, dođavola. Možda ponekad samo. Devedeset i treće.

Pariz

Elem, ona mi je našla smještaj u jednom od najelitnijih dijelova Pariza. Zapravo sam dobio na korištenje čitavu garsonjeru, inače fenomenalno opremljenu, u vlasništvu njenih bake i dede. Garsonjeru, samo za sebe. U jednom Parizu. Besplatno. Druženje sa njom i njenim poremećenim i zanimljivim prijateljima je došlo kao gratis. S obzirom da mi je to bilo prvo couchsurfing iskustvo, oduševila me činjenica da ustvari provodim vrijeme sa lokalcima, ljudima koji mogu da mi pokažu pravo lice Pariza, što su oni upravo i činili. Nakon 7-8 nezaboravnih dana u Parizu, zajedno smo došli u Beograd i proveli tu par dana kod mojih, da bih se ja vratio kući, a ona produžila ka Gruziji. NJene priče o toj zemlji su kasnije i mene natjerale da je posjetim.

Molim!?

Znam, na prvu sve to možda zvuči pomalo weird. Ali nije. Najvažnije je da jasno definišete šta hoćete i nećete. Sjajna je stvar što je sve fleksibilno i transparentno. U svakom trenutku možete da odbijete nekoga, bez ikakvog pravdanja, da ponudite isključivo šetnju po gradu, kafu, pivo, brak, štagod. Ono što je važno i što se uzima u obzir je procenat zahtjeva na koje odgovorite. Važno je da ljudima odgovorite, nije važno kako. Pozitivno ili negativno. Fair enough.

 

Neki tvrde kako je couchsurfing seks platforma. Ali ni to nije tačno. Dešava se da steknete prijatelje, sjajne poznanike, da se zaljubite, da se smorite s nekim, pa u krajnjoj liniji i da spavate s nekim. Nije ni to strašno, preživi se, otalja se nekako. Poenta je da je fleksibilno, obostrano i vi (i druga strana) dogovarate detalje. Ja lično nikad nisam imao niti jedno jedino negativno iskustvo.

Najčešće se u startu ogradim. Ako putujem, jasno dam do znanja budućem hostu da sve što tražim je 2 kvadratna metra prostora i kupatilo, toalet. I da nema nikakvih obaveza prema meni. Kada imam goste takođe im dam do znanja da imam svoj prostor i život i da ću im rado pomoći u granicama svojih mogućnosti, volje i želje. Sve što se desi iznad toga rezultat je usklađenosti karaktera i obostrane zainteresovanosti. Kao što već rekoh, ti ljudi su ipak stranci i vi nemate nikakvu obavezu prema njima, osim moralne obaveze da ispunite ono što ste eventualno obećali.

Naravno, ima tu svega. Meni je jedan krupniji, stariji, ćelavi homoseksualni čovjek iz Izraela nudio smještaj i objasnio pravila ponašanja u svom domu. Ta pravila u principu podrazumjevaju nudizam. Cjelodnevno blejanje po gajbi bez odjeće. Haos. Zamišljam kako sjedim sa ogromnim, ćelavim, starim homoseksualcem usred njegove gajbe, potpuno nag, u svetom gradu Jerusalimu. Pijemo pivo i blejimo. LJubazno sam se zahvalio i odbio tu velikodušnu ponudu.

I to je ok. Čovjek otvoreno kaže šta traži i želi. Meni je bila zanimljiva činjenica da taj tip ima preko 120 pozitivnih referenci (ja imam 30-ak). Dakle, na svijetu postoji čitava zajednica međusobno nepoznatih ljudi koji zajedno sjede goli po stanovima, piju pivo i bleje.

Hostanje

Iako je Banjaluka izuzetno mala i na turističkoj karti svijeta apsolutno nerelevantna, ipak tu i tamo poneko zaluta ovdje. Profili tih ljudi su najrazličitiji. Meni su dolazili umjetnici, pisci, razni menadžeri, studenti. Jednom me je posjetila žena koja je doktor fizike iz Španije, zaposlena na važnoj poziciji u kompaniji BOSCH, a jednom i svemirski inžinjer iz NJemačke. How cool is that! Čovjek mi je u znak zahvalnosti ostavio šemu po kojoj se u par koraka može napraviti satelit. Od papira, doduše. Ali ipak, satelit :). On ih inače pravi svojim rukama i umom. Satelite, one prave, velike, svemirske. Ninetin je donijela dašak Tajvana u moj dom i svojim pričama o životu u jordanskim pustinjama sa Beduinima mi još jednom dokazala da nemoguće ne postoji.

Zatim, novinarski malezijsko-izraelski par. Joshua je tip s kojim sam doslovno satima sjedio i pričao o Izraelu, Jerusalimu i likovima iz Svetog Pisma. Sjajan lik. Bile su tu i neke Japanke (osobe). I naravno, najdraža Nevena iz Beograda. Nevena je ženska verzija mene. Usput je sjajna i luda. Takođe, ta žena vas može uvesti na festival, svirku ili bekstejdž bilo kojeg benda. Postali smo dobri prijatelji, a par godina kasnije otputovali zajedno na Island.

 

Hostanje, odnosno otvaranje vrata svog doma strancima takođe ima mnoge prednosti. Upoznajete zanimljive kulture i ljude a da nikud i ne idete. Sve te kulture dolaze kod vas. Ono što je meni bilo potpuno novo otkriće je da s tim ljudima i sopstveni grad vidim kao potpuno novo mjesto, puno skrivenih magija. Očima stranca, turiste. To je čisto bogatstvo. Ko zna da li bih ikada, kao ne-musliman, posjetio jednu Ferhadiju da nisam pokazivao Khaouli istu.

 

Gostovanja

U Makedoniji sam stekao poznanstvo sa nekoliko ljudi koji su mi beskrajno pomogli. Prije svega, Margo.

U Jermeniji takođe. Tamo mi je pomoć lokalaca bila posebno dragocjena i prijeko potrebna. Malo ljudi govori engleski jezik, a pored toga, njihov alfabet, koji koriste u 100% natpisa po gradu ne liči na bilo šta što sam ikada vidio. չեն հավատում ինձ?

U Srbiji sam stekao mnoštvo drugara. Neki od njih su mi čak pomogli da zavolim Beograd. Mislio sam da se to nikada neće desiti.

Na Islandu smo upoznali Runara i njegovu Margaretu. U Švedskoj, Danskoj i Njemačkoj sam takođe upoznao zanimljive ljude.

U Prištini sam našao nadu. Brata. Vladimira.

U Gruziji sam žrtvovao sopstveno srce da bih spoznao tajnu runa.

Jedna simpatična priča je počela sa neeksplodiranom bombom iz drugog svjetskog rata, Zapravo, svaka dobra priča počinje neeksplodiranom bombom iz drugog svjetskog rata. Jednoga dana cijelo moje naselje je trebalo biti evakuisano zbog vađenja bombe iz Vrbasa. Odlučio sam to da iskoristim da bih upoznao nekog od članova couchsurfing zajednice i u svom gradu. To je takođe rezultovalo zanimljivim poznanstvom.

 

U Ukrajini sam stekao nekoliko zanimljivih couchsurfing iskustava i par pravih prijatelja. Tinu i Jaroslava. Mladi bračni par. Ludi, preludi i beskrajno dragi ljudi. Imaju 24 godine i slične smo struke. Tina mi je kuhala borš, Jarik mi je nudio svoju odjeću i obuću, jer sam se ja spremio za sjeverni pol, očito. Ostave me samog i odu na posao. Probudim se kada poželim u njihovom jako lijepom, prijatnom i toplom domu i vidim kako su cijelu kuću izlijepili stikerima, s namjerom da mi pokažu gdje mi je doručak, ručak, čaj, kafa, a da me pritom ne probude. Tina inače jako voli Balkan i moj dolazak, dolazak jednog stranca, su shvatili kao dolazak starog prijatelja i tako se ponašali sve vrijeme. NJihova čestitka za moj 30-i rođendan je nešto najljepše što sam ikad dobio 🙂

https://www.youtube.com/watch?v=euQqCqiT_4o

 

Sigurnost!?

Naravno, to sve nije uopšte naivno. Ipak vi dolazite kod stranaca i oni kod vas. Ispočetka zna biti malo nezgodno. Radi se o sigurnosti, prije svega. Srećom, tu su reference. Ostavljanje referenci se shvata prilično ozbiljno. Niko vam neće ostaviti dobru referencu samo iz pristojnosti. Velika je to odgovornost.

 

Vrlo je prosto. Čitate profil i reference ljudi i odlučujete da li želite ili ne želite da upoznate nekoga. Ako je 20 nepoznatih, međusobno nepovezanih ljudi za jednu osobu napisalo da je sasvim ok, korektna ili čak super, onda jedina prepreka upoznavanju stoji vaša lična nezainteresovanost, ili paranoja i strah od nepoznatog. Ne bojte se, nepoznato je super. Uvijek se sjetite da postoje ljudi koji sjede goli na gajbi kod nekih jevrejskih pedera. Pa možete i vi, barem ponuditi smještaj ili kafu ponekom putniku. NJemu će to sigurno mnogo značiti i biće vam jako zahvalan. LJudi su u osnovi dobri. Couchsurfing privlači zanimljive ljude, komunikativne, avanturiste, kreativce.. Sve moje goste su upoznali i moji prijatelji i gotovo sa svima su se izuzetno zabavljali.

Takođe, postoji i zajednica sličnih individua poznata kao Warmshowers. Jedina je razlika u tome što warmshowers čine većinom ljudi koji po svijetu putuju biciklima. Tek tu sam upoznao sjajne i inspirativne ljude.

Couchsurfing rocks!

Neko bi pomislio da mi couchsurfing plaća čim ovoliko hvalim taj koncept. To, nažalost, nije tako. U suštini, to je neprofitabilna organizacija.

Jednostavno, mislim da je to sjajna stvar i da ima nade za čitav svijet, dok god postoje ideje i ljudi kao što je ideja couchsurfing – a, sa svojim članovima. Potpuni stranci koji će vam bez oklijevanja ponuditi svoju dragocjenu pomoć. Pomoć u vidu smještaja, druženja, vrijednog savjeta ili samo osmijeha. I ima nas gomila. Pa, nije li to fenomenalno!? 🙂

[fblike]