Prvog dana boravka u Katmanduu otišao sam na dejt sa tom nekom Ruskinjom i jebiga, desilo se.

Mislim, nije to bio dejt ustvari. Upoznali se na aerodromu, podijelili taksi i potom se našli naveče da prozujimo po gradu i da se raskusuramo. Neko je nekome ostao dužan neke pare, nebitno.

Malo smo zablejali po gradu, igrali se sa onim instrumentima koji proizvode nestvarne zvukove. One gongove i slične džidže, veoma zastupljene u ovom dijelu svijeta.

Magija čista, jebote. Mislim, sve je magija kada putujete. Gospodin Đevđir je to lijepo objasnio baš.

Elem, otišli smo na pivo. Ona pije rum, a ja pivu neku veliku. U Nepalu su velike pive uglavnom 0,6. Ni manjih ljudi ni veće pive. Treba se preseliti u Nepal.

Priča mi o svim planinama koje je osvojila. O životu u Rusiji, u jednom autoritativnom režimu i o tome zašto mladi ljudi masovno bježe iz zemlje. Kao što sam i mislio, ona tvrdi kako ne poznaje nikoga u Rusiji ko podržava ovo sranje sa Ukrajinom i generalno Putina.

Ma dobri su ti Rusi jebote. Zajeban je to narod. Šta će ljudi, vide da je sranje, pobjegoše svi. Mislim da se jedino još Srbi lože na Putina.

Gledamo ženski fudbal. Igraju Brazil i Indija i Brazil pobjeđuje rezultatom od 5:0. Stvarno ta Indija da razmisli o tome koga šalje na ta prvenstva. Jebote imaju milijardu stanovnika i ne mogu odabrati 10 žena koje igraju pristojno. Samo se nerviram bezveze.

Kasnije idemo do Purple Haze bara, nekog do jaja mjesta gdje se održavaju svirke. Ludilo od kluba. Mislim da je Džimi Hendriks svirao tu. Možda sam to i izmislio, ali neko je čini mi se rekao to sinoć.

Vrlo uobičajenu dinamiku odnosa dvoje stranaca koji su tek upoznali narušavam upravo ja, odlukom da pozovem tog nekog Finca koji je doputovao istim avionom kao i mi.

Mislim, ona je stvarno divna. I lijepa je. Jebote, prelijepa je. Žena osvaja svjetske vrhove i došla je sama u Nepal da se pentra po ovdašnjim vrhovima. I živi zapravo na planini, negdje na Kavkazu.

Ali ovaj tebra sam lunja po gradu i djeluje kao dosta kul lik. I dosta toga smo prošli zajedno. Sjedili smo satima po aerodromima i kenjali o svemu.

Plus, ovo je stvarno posljednje mjesto na svijetu gdje ljudi razmišljaju o muvanju. Nikome nije do toga.

Elem, Finac i ja smo se upoznali u Kuvajtu dok smo pokušavali pronaći prostoriju za pušenje na aerodromu. I ljudi nam rekli možete ući u ovaj neki biznis dio ako platite 35 dolara po osobi. Čuj, 35 dolara za dozvolu za pušenje. Zajebi.

Inače, tebra se bavi muzikom i kupio je kartu u jednom smijeru, baš kao i ja. Isto tako nema nikakav plan i generalno nema veze kuda je krenuo uopšte. Voli pivu i sluša dobru ziku. Propalica neka isto.

Radi kao građevinac, ali u Finakoj, tako da imamo istu platu. Plus on ima neku foru da nekoliko mjeseci ne radi i prima 70 posto plate. Trebalo bi preći u građevince. Mada je moj ćaća građevinac i ne ide mu baš tako dobro. Išo lik bajsom na poso godinama, po snijegu i kiši. Jednom sam mu tako ispao iz one nosiljke i pao na glavu. U mojoj porodici postoji uvjerenje da sam od tada retardiran malo.

Elem, Finac je je jedan vrlo kul i zanimljiv lik. Svira nekoliko instrumenata i pored toga se bavi freestyle slam hiphop poezijom. U fazonu izađe na stedž i na licu mjesta baca rime. Tako nešto. Dosta impresivno.

Reko jebote o čemu vi u Finskoj slemujete da mi je znati. Potrebna je doza ozbiljnog društvenog ludila da bi se rodio dobar slem hiphop. Kakve su to socijalne teme u jednoj Finskoj? Ne znam, nisam tamo bio.

I poče neka frka odjednom u kafani. Neki lik, zapadnjak, bijelac prilazi ribi i nešto se dernja naziva je kurvom i tako nešto. I sad pijani smo mi, prilazimo obojica spontano bez dogovora i ja kao pokušavam liku da kažem u fazonu de buraz malo diši jebote, de malo namaste, Nepal ovo ono. Finac se isto naoštrio, tukao bi se, ali uljudno nas neki Nepalci uvjeriše u to da treba da se udaljimo i da je to porodična stvar. Da pustimo čovjeka da na miru ponižava i vrijeđa vlastitu ženu i da se ne miješamo.

I pustiše tul u nekom momentu u klubu i u istom trenutku počešmo da se oduševljavamo i airdrum – ujemo.

Jebote, kako lik dobro airdrum – uje. I isto kao i ja kapira svaki ton i zna kad ide rajd, kada kreš, a kada treba nogom da se udari papučica za bas. Izgrlišmo se mi tu zbog zajedničke ljubavi prema tulu. Ode on po još dva piva. Ruskinja kaže neću ja ništa, odoh ja spavati, tek smo stigli i jako je naporan bio put.

I ode ona, a nas dvojica ostadosmo u Haze – u pričajući o Finskoj i Bosni i malo – pomalo zaljubi’ se ja u sav taj snijeg, nihilizam, hladnoću, mrak, rokenrol i slem poeziju.

I malo mu zasuziše oči dok mi je pričao o Indiji.

Divan lik majke mi. Baš smo nekako kliknuli na prvu.

Samo da ne provali da sam travel bloger.

Mislim da nikada ni jedna žena u mom životu nije shvatila i u potpunosti umjela da cijeni to koliko sam ja zapravo dobar u airdrumming – u kao ovaj tip.

Nakon fajronta u Purple Haze – u, negdje oko 4 izjutra zajedno kupismo kutiju cigareta od žene koja se tu vrzma i prodaje razne radosti, bratski je podijelismo, izgrlismo se i potom se zaputismo svak na svoju stranu.